Da li je potraga za ’izvornim gorostasima’ zamalo uništila najpoznatiju balkansku rasu? U drugom nastavku svoje velike retrospektive, međunarodni sudija Obrad Đokić beskompromisno analizira decenije zabluda koje su šarplaninca udaljile od njegove funkcionalne, vukolike građe. Od vojnih linija COP Niš i stroge selekcije legendarnih profesora veterine, do ključne uloge Bratimira Bjelice u spasavanju standarda – saznajte zašto je borba za ’čistu peticu’ i danas jedini put ka opstanku nacionalnog simbola Šare.
Piše i ilustruje: Obrad Đokić, međunarodni kinološki sudija
ŠARPLANINAC: JEDAN VEK RASE (II DEO)
SUMRAK MUTANATA I POVRATAK VUČIJOJ GRAĐI
U kolikoj meri verovati veštačkoj inteligenciji i njenim realnim mogućnostima? Danas po prvi put vidimo kako su izgledali počeci planske selekcije šarplaninca. Na ovim primercima možemo pretpostaviti da je na ovoj mikrolokaciji nastalo više rasa. Kada uporedite današnje osnovne morfološke osobine – veličinu, anatomsku građu, tip glave, način nošenja repa, dužinu i kvalitet dlake – nema bitnih razlika. Jedina stvarna razlika je u boji i rasporedu pigmentacije. Odgajivači su, prema sopstvenom viđenju, razmnožavali jedinke slične po boji i dužini dlake, šireći svoje krvne linije i formirajući prepoznatljivu rasnost.

Povratak imena i podela sa Slovencima
Godine 1957. JKS od imena Ilirski ovčar vraća ime koje je rasi lokacijski i pripadalo – Šarplaninac. Slovencima je tada priznat Kraški ovčar, koji nosi ime po majčinom poreklu. Crteži iz knjige „Enciklopedija pasa“ (oko 1970) pokazuju da je anatomske razlike bilo skoro nemoguće nacrtati, osim po boji dlake i beznačajnoj razlici u prosečnoj visini. Po poreklu, to su bila braća po ocu: šarplaninac (100% po ocu i majci) i kraški ovčar (minimum 70% po ocu šarplanincu i 30% po majci).

Standard i pitanje visine
Po fotografijama profesora Pavlovića pisan je standard rase. Kada su komisije KSS i KSM odlučivale o visini, makedonski kinolozi su insistirali da prosek bude 62 cm, jer viših pasa tada nije bilo. Profesor Pavlović je u analizi standarda naveo da je optimalna visina za današnje uslove 67 cm, ali ne više, jer se time umanjuju fizičke sposobnosti.
Pošto su 1957. godine standard zajednički definisali srpski i makedonski kinolozi, neophodno je izbrisati naziv „Jugoslovenski ovčarski pas“ (apsurdno je da rasa nosi ime nepostojeće države). Potrebno je da ostane samo ŠARPLANINAC i da se rasa prebaci u grupu pastirskih, a ne ovčarskih pasa.

Selekcija i „složena jednobojnost“Zaostavština šarenila jedinki (poput onih iz Lepoglave 1959, poreklom sa planine Bistre) trajala je do sedamdesetih godina. To šarenilo podseća na današnjeg tornjaka i srpskog pastirskog psa, što ukazuje na uticaj šarplaninca na njihovo poreklo.
Posleratni osnivači kinologije i sudije (do 1985) bili su mahom profesori veterine: Pavlović, Litričin, Tadić, Jocković, Ružić, Teodosić i drugi. Oni su uniformisali šarplaninca u tzv. složenu jednobojnost. Tada je „petica“ bila san svakog odgajivača, a profesor Pavlović je čak vraćao sudijama ocenske liste na reviziju ako opis nije bio logičan.
Uloga Vojske i COP Niš
Pukovnik profesor Teodosić, komandant COP Niš, dao je jedan od najvećih doprinosa selekciji, ostavivši 9 nezavisnih krvnih linija. Uzgojni centar i COP Niš su na godišnjem nivou slali od 200 do 300 pasa širom Jugoslavije. Ovi psi su bili raspoređeni po kasarnama i karaulama za čuvarsku i stražarsku službu. Važnu ulogu imale su i zatvorske odgajivačnice, koje su takođe dale svoj veliki doprinos rasi. Ozbiljne odgajivačnice pri KSJ, a pogotovo KSS, formiraju se posle 1970. godine, kada dolazi do prave ekspanzije šarplaninca – i to upravo zahvaljujući psima dobijenim iz vojnih kasarni.

Sumrak mutanata i uloga Bratimira Bjelice
Ova stroga selekcija trajala je do polovine osamdesetih, kada se pojavljuju teorije o „izvornim gorostasima“. Prevaranti su plasirali priču o psima od pre 100 godina koji su bili teški i limfatični. Što veći, žvalaviji i teži – to „bolji“. Ova era mutanata trajala je do 2010. godine. Zahvaljujući seminarima koje je organizovao čovek od autoriteta, pokojni Bratimir Bjelica, šarplaninac je vraćen u standardne okvire. Nažalost, danas nemamo čoveka takvog autoriteta koji bi spojio Srbe i Makedonce da preformulišu naziv rase i dopune standard.
ZANIMLJIVOST IZ ISTORIJE RASE„Oficirska veza” i širenje Šarplaninca
Poseban doprinos rasprostranjenosti i popularizaciji rase dala je jedna nezvanična, ali veoma efikasna mreža. Naime, oficiri su višak štenadi i pasa iz kasarni i sa karaula često poklanjali svojim prijateljima i civilnim odgajivačima. Upravo su ti psi, vrhunske radne genetike, postali temelj mnogih privatnih odgajivačnica i presudno uticali na to da Šarplaninac od vojnog čuvara postane omiljeni nacionalni simbol u domovima širom zemlje.
LEGENDA UZ ILUSTRACIJU IZ 1972.
Ovaj crtež iz 1972. godine i danas može služiti kao prototip optimalne građe šarplaninca. Upravo je ovakva anatomija (slobodno možemo reći – vučija) bila standard dok su sudili pomenuti profesori, a nju su nastavili da neguju i današnji savesni odgajivači i kinolozi.
Ipak, posledice širenja raznih „mutanata“ osećamo i danas, i biće potrebno još mnogo vremena da se to zlo potpuno iskoreni. Zbog toga je neophodno nastaviti sa započetim uzgojnim pregledima i primenjivati još strožu selekciju. Sam uzgojni pregled (KERUNG) predstavlja posebnu temu kojom ćemo se baviti u nastavku.

Zaključak

Ekskluzivno za The Dog Republic piše: Obrad Đokić, međunarodni kinološki sudija
Ilustracije, crteži i fotografije u tekstu su iz lične arhive i u vlasništvu autora
U sledećem nastavku:O uzgojnim pregledma (KERUNG) i složennosti jednobojnosti.
Autorska prava ©“THE DOG REPUBLIC”, 2026. Sva prava su zadržana.
Постављање линк према веб-сајту https://www.the-dog-republic.com/Уколико одржавате веб сајт, није потребно да тражите дозволу како бисте поставили директан линк на странице овог веб сајта. Међутим, није дозвољено постављање линка на начин који би погрешно представио извор или садржај.Сва права задржана © 2026 – THE DOG REPUBLIC-https://www.the-dog-republic.com/
(THE DOG REPUBLIC, 29.03.2026.)
