-Počeli smo, kako se obično počinje, skoro na ledini, sa tek naznakama šta nas čeka, s danas imamo četrdesetak objekata, od kojih dvije stalne postavake, pa dva različita a kompletna domaćinstva, desetak zanatskih i drugih manufakturnih radionica, zatim staru, drevnu školu, velelijepnu crkvu brvnaru, apoteku onakvu kakve su negda apoteke izgledale, staru krčmu i još niz toga. Urađeno je za pet godina zaista mnogo i mi smo na to ponosni – veli domaćin, Nedeljko Branković.
Piše:Zoran M.Kos Fotografija:Zoran M.Kos, Stanko Grahovac i arhiv Etno-sela „Ljubačke doline“
Kada sam preije koju godinu prvi put kročio na zanimljiv i iznad svega prirodno tle Etno sela ,,Ljubačke doline“, kojeg je osmislio i temelji ga ne samo vlasnik, Nedeljko Brankvoić, nego i poklonik ove vrste stvaranja uslova za neki novi život u prirodnom ambijentu, a došao sam povodom odabiranja prijemčivih prizora, gdje samo snimali pse i ostale elemente „Godišnjaka“ Kinološkog saveza Republike Srpske, koji je potom ponio sobom i te inserte ljepote, ni slutio nisam da ću koliko sutra postati privrženik i prijatelj ovog neobičnog kutka Ljubačeva, sela sedamnaest kilometara udaljenog od Banje Luke, uzvodno uz Vrbas, a u pravcu Kneževa.
Tada mi je ljubazni domaćin, danas već moj drug, kazao da je počeo privoditi funkciji za čovjeka ovu ljepotu prirode dvije godine prije, tačnije u aprilu 2o15. Narednih posjeta, a njih je bilo više, uvjerio sam se u to da Branković ne pravi tek puko etno-selo, nego svojevrsnu oazu u kojoj se na svoj način oživljava prošlost u svim svojim poimanjima, a da bi tako tu tradiciju održali u nekoj budućnosti koja već traje.
“Počeli smo, kako se obično počinje, skoro na ledini, sa tek naznakama šta nas čeka, s danas imamo četrdesetak objekata, od kojih dvije stalne postavake, pa dva različita a kompletna domaćinstva, desetak zanatskih i drugih manufakturnih radionica, zatim staru, drevnu školu, velelijepnu crkvu brvnaru, apoteku onakvu kakve su negda apoteke izgledale, staru krčmu i još niz toga. Urađeno je za pet godina zaista mnogo i mi smso na to ponosni – veli domaćin, Nedeljko Branković.
Ne hvali se, nego objašnjava šta to, zapravo, sada vidimo pred sobom: a vidimo ne tek puko etno-selo, kakvim mnogi zovu te svoje rabote, već svojevrsni centar sa obilježjem daleke prošlosti, čime se ova ideja može ponositi među sličnim samo i isključivo turističkim ponudama. Ovo je očevidna škola o našoj tradiciji, koja se na ovaj način produžuje za sutra, u neku budućnost koja će posebno mnogo značiti kao ogledna škola, a za naše mlade i najmlađe, osnovce i srednjoškolce. O studentima, mladim radnicima i, uopšte, našem podmlatku da se i ne govori. A i stariji mogu da dosta toga spoznaju, vide i učvrste znanje o davnim običajima, narodnim uvjerenjima, opredjeljinjima i slično. Ovo nije tek pokušaj, već vidljivo zaokružena ideja centra u kojem se osjećate kao na nekom sebi sličnom okolišu, u centru kojeg, čini vam se, kao da prepoznajete iz nekih vama znanih predjela prošlosti.
-Kad pomenusmo mlade i najmlađe, osnovce, srednjoškolce, studente i omladinu uopšte, da kažemo i to da smo tu, uz dosta pristojnu binu, plato za programe, povezali pigodnu a univerzalnu salu, imiticiju stare škole, crkvu brvnaru posvećenu prvim našim učiteljima Ćirilu i Metodiju, a gdje se mogu objedinjeno držati različiti sadržaji, počev od predavanja, pa do drugih, oglednih prikaza i pokazatelja. Ovdje se može održavati časovi škole u prirodi, upriličiti različiti poučno-popularni programi, sve do pšrikazivanja bitnih sadržaja. To je jedan od naših centara u centru, pokazatelja kakvi su, recimo, očigledno i na licu mjesta spoznavanje, zanata kakav je kovački, ali i toliki drugi, jer desetak je takvih radionica – dodaje Branković, naglašavajući da će, uz ostalo, u ovom obrazovnom kompleksu biti i prigodna biblioteka sa novijim knjigama, ali i ona za knjigoljupce, koja će sadržavati drevne knjige, časopise, prigodna stara učila i slično.
Crkva brvnara sa prigodnim zvonikom, svojevrstan je ogledni centar za nasztavu iz vjeronauke, a sve u crkvi je rukorad i to je nešto čime se ovdje posebno ponose. Baš kao što je u svim radionicama, prodavnicama, društvenim prostorima, krčmi i kafićima, sve prilagođeno ljepoti i dostupnposti ljudskog opuštanja, ali i sa nekim poučnostima, skolastici kao osnovi ideje konstituisanja Etno-sela „Ljubačke doline“, smještenog upravo u centru Ljubačeva, na prostoru koji je kao stvoren za nešto ovako.
“Sve ono što popdrazumijeva rukorad, kao što su zavjese, odrešeni dugi korisni predmeti od platna i slično, posjeduju glasoviti Zmijanjski vez, kojeg naše saradnice ostvaruju rukoradom. To je samo jedan od simbola ovog našeg obilježja prošlosti, jer koliko su stara sela zmijanjska i njihovo postanje, toliko je tu prisutan i taj u svijetu priznati Zmijanjski vez. Za početak, išli smo tako daleko da smo za učenike naše škole „Milan Rakić“, ovdje u Ljubačevu, organizovali pokazne vježbe veza i njegovog značenja i našoj tradiciji. Uz to, poneki od naših ukrasa zidova je na bazi tih sjajnih bravura veza, tkanja i šivenja, što je uistinu specifika i ovog, a i tolikih sela u okruženju, napose u centru Zmijanja, tamo gdje je i začet Zmijanjski vez- dodaje Branković.
20. aprila 2015. je svečano i zvanično otvoreno prvo Etno Selo na teritoriji grada Banja Luke, Ljubačke Doline.
Na sličan način opremljene su i svi drugi objekti svaki sa svojim funkcijom, a odlike su u tome da je sve, iako tek grašeno, patirina kao da je staro ko zna koliko decenija, da ne kažemo i stoljeća. To je, zapravo, osnovna intencija zaokruženja te cjelovitosti ovog pokaznog centra koji našu prošlost, drevnu tardiciju, oživljava na način da je prikaže i pokaže budućnosti, a da se ništa ne oskrnavi, niti unakaradi. U tome i jeste čitava stvar da to bude autentično, onoliko koliko je moguće, a ako se u tom smislu potrude ne samo oni koji grade, nego posebno oni koji to osmišljaju i tome svoj osjećaj za povezivanje prošlosti sa budućnosti na ovaj način.
“Sa dozvolom preosvećenog našeg vladike Jefrema, svi tkani i vezeni predmeti u crkvi su sa tom tradicijom, od zmijanjskog veza pa do tolikih drugih vezova i tkanja, a i brvna crkve brvnare, ikonostas sa ovovremenim a patiniranim ikonama, a od šašovaca je, sve je to kao da je naslijeđeno ko zna kada u prošlosti. A crkva je tek sagrađena i data na korištenje. U tom smislu su ukrašeni i opremani svi objekti našeg etno-centra o čemu se posebno vodi računa – naglašava domaćin, Nedeljko Branković.
· Ime Ljubačke doline je dobilo bukvalno po dolinama u selu Ljubačevu. Ljubačke doline su prirodni fenomen, jedinstven u Evropi.
Inače, ime ovom centru Ljubačke doline, došlo je od toga što je ovo specifičan prostor usred sela Ljubačeva. Doline su koncentrisane na čitavom ljubačkom polju i kaao takve ne postoje nigdje u Evropi, do ovdje. U nekim istraživanjima, zapisima i putopisima pominju se kao prirodni fenomen i jedinstvena turistička atrakcija ovog dijela evropskog prostora.
Samo selo Ljubačevo je na visoravni, smješteno između planina Osmače na jugu i Jasenovog dola na sjveru, te sela Javorani u opštini Kneževo na istoku i kanjona Tijesno, na Vrbasu, na zapadu. Ovaj kanjoj jedan je od ljepših i većih u Evropi i najpogodniji pogled na kanjon Tijesno je upravo iz Ljubačeva. Kao stvoreno je za ovakve izletničke i pohode na odmor, što je razlog više da je baš ovdje osmišljano i temeljeno Etno-selo „Ljubačke doline“. Takodje, prigodne su i putne komunikacije, pa se ovamo stiže vrlo lako. A za osnovce i srednjoškolce, primjerice, kada bi se vezalo „Kočićevo ognjište“ u Stričićima i ovo naše pokazno etno-selo ovdje, bili bi to divni i nezaboravni izleti za pamćenje, ali i da se mnogo toga vidi i nauči – kaže Branković.
· Ljubačevo je bogato i biljnim i životinjskim svijetom i prava je ekološka oaza za ljubitelje prirode, travare, umjetnike, sportiste, lovce…
Kažimo još i to da se u Ljubačevu nalazi nadaleko poznata pećina bogata pećinskim ukrasima i rijetkim vrstama slijepog miša. Ovdje je i stara srpska pravoslavna crkva, sagrađena 1939. godine, a ovo je selo bogato biljnim i životinjskim rijetkim vrstama, što takođe posjetiocima stvara predivan užitak.
“Već imamo neke sadržaje po kojim smo raspoznatljivi u odnosu na ostale, slične etno- centre, poput sajamskih i drugih priredbi, a trudićemo se da ovdje organizujemo likovne kolonije, izložbe, književne i pozorišne sadržaje, večeri etno-muzike i slično. Sve će to na svoj, osoben način, dopunjavati našu osnovnu zamisao da se konstituišemo kao centar zasnovan na tradiciji, na prošlosti, sa ciljem da tu našu prošlost „produžimo“ u mogoću budućnost. Činimo sve da se, na neki način, potvrdimo u tim namjerama a već nas ponegdje, ne samo u sredstvima informisanja, nego i drugdje, nazivaju „muzejom na otvorenom“. Ne samo muzej, nego i svojevrsna učionica na temeljima rariteta – naglašava Branković.
Toliko je toga, što je posve drugačije i novo u odnosu na slične naše komplekse koji, na sreću, niču kao gljive poslije kiše. Etno-selo „Ljubačke doline“ zasnovano je na nekim drugačijim idejama i zamislima, pa otud i uzdanje da će, koliko sutra, početi upotpunosti ostvarivati svoju ukupnu funkciju: od pokazivanja, prikazivanja, do učenja i tumačenja slavne prošlosti za još slavniju budućnost!
Muzej
“S početka ideje o formiranju ovog etno-sela, odmah je utemeljen muzej starina i raritetnih predmeta, kao pokazatelji ovdašnje tradicije naroda i naših sela uopšte. Taj je naš pokušaj, evo, sada razvijen u zanimljivu muzejsku formu, a čijem konstituisanju i opisivanju su nam pomogli ljudi od tog znanja iz Muzeja Republike Srpske iz Banja Luke. S njima uveliko razvijamo bogatu i raznovrsnu saradnju i uzdamo se da će ona itići u tom pravcu da ovdje stvaramo mali naučni muzeološki kružok kojeg bi osmislili i vodili stručnjaci te muzejske ustanove, najznačajnije u našoj Republici – veli Branković.
Nedeljko je sa svojom pričom samo nagovestio šta Vas sve čeka u Ljubačkim dolinama, a na Vama je da otkrijete ostatak.
Biblioteka, drevne knjige i vodič
“U okviru obrazovnog kompleksa, gdje su crkva, škola, univerzalna sala, podrum za programe i slično, konstituišemo prigodnu biblioteku koja je sada smještena u školi, a koja će imati ovovremene knjige i već ih imamo kao donacije naših izdavača, pisaca i pojedinaca uopšte. A u okviru te biblioteke pravimo zbirku raritetnih knjiga i za sada imamo jedno „Sveto pismo“ iz sedamnaestog vijeka, osnovački čitanku iz 1888 i još jednu iz 191o. godine.Tu je i zanimljivo izdanje „Srpske narodne šare“ što govori mnogo o karakterologiji našeg čovjeka jer ništa tako moćno ne otkriva karakter ličnosti kao crteš kojeg on voli, crta, čuva, osmišlja…U smislu ovog posla s knjigama, imamo nakanu napraviti neku vrstu vodiča kroz naš centar, kroz Etno selo „Ljubačevske doline“, a ako Bog dadne, pravićemo i monografiju sa naučnim sagledavanjem do sada utemeljenih nekih naših vrijednosti- kaže Branković.
Aktivnosti Etno-sela „Ljubačke doline“možete pratiti na :https://etno-muzej.com/
THE DOG REPUBLIC (22.7.2020.)
https://www.facebook.com/images/video/play_72dp.png
