Vrijeme čitanja / Reading Time: 12 min

Bez obzira na to što imamo mnogo šampiona i vicešampiona gluposti u svim oblastima, pa i u kinologiji, što imamo hiljade doktora nauka bez elementarne pismenosti i poznavanja stranih jezika, ima čestitih kinologa i sudija koji svoj posao rade stručno, korektno i pošteno, kako to kinologija i etika nalažu. Naravno, ima i onih drugih ali kako biti drugačiji od društva u kome živimo? Sama komercijalizacija kinologije nije problem. Veći problem su “prodavci magle” koji su i te kako prisutni u ovdašnjoj kinologiji. Pogotovu je taj virtuelni, internetski svijet postao svojevrsna “prodavnica magle” i odatle dolazi velika, možda najveća opasnost. Na internetu ima odgajivačnica svega i svačega i ti takozvani web-kinolozi nanose veliku štetu kinologiji – kaže Zoran Kos za Naturu Online.

Razgovarao Dušan Marinović, foto arhiva Zorana M. Kosa

Vrijeme čitanja / Reading Time: 13 min

Osam godina pokušavamo pokazati da nam nije cilj samo pozvati ljude, uzeti im novac i nezadovoljne poslati kući. Naprotiv! Izložba pasa, koju organizuje naš Kinološki klub “Biseri Plive” iz Jajca, uvijek bude i jedno veliko ljudsko i kinološko druženje! Njoj može prisustvovati svako ko dođe, od konologa do građana koji to vole, oni koji nemaju novca, bez razlike… Ali, nažalost, prije te naše manifestacije pojedinci, predstavnici kinoloških saveza, isti oni koji su uništili kinologiju u Bosni i Hercegovini, uvjek apeluju da na tu našu izložbu ne treba ići jer je ona, navodno, nelegalna. I kažu ljudima da im se neće priznati rezultati koje ostvare sa svojim psima na njoj iako smo mi uredno registrovani kod Ministarstva pravde, baš kao i taj Bosanski kinološki savez i Kinološki savez Herceg Bosne. Zato je naša izložba, i posle toliko godina, samo revijalnog karaktera… Slično je i sa osporavanjem našeg Kluba rotvajlera u BiH od strane nekih ljudi iz pomenutih saveza… Zašto? Zato što isti misle da su samo oni bogomdani i da se isključivo mora sljediti njihovo mišljenje iako je ono često suprotno pozitivnim zakonima. Ali, nije sve baš tako crno… I nisu svi naši kinološki savezi isti! Potpunu podršku i razumijevanje za naš rad dobili smo nedavno od Kinološkog saveza Republike Srpske. I eto, radimo dalje – kaže za Naturu Online Alija Ćosić, poznati odgajivač rotvajlera iz Jajca koji, uprkos stalnim pritiscima, i dalje prkosi svakoj nepravdi, laži i gluposti, bez obzira s koje strane dolaze…

Razgovarao Zoran M. Kos, novinar i kinološki sudija / Foto: Ivanka Radman i arhiv Alije Ćosića

Vrijeme čitanja / Reading Time: 18 min

Opšte je poznato da narodi sa ovog područja, uglavnom, sami sebi prave najveće probleme. Cijenili smo i uvažili tuđe rase pasa a ove naše, sa našeg područja, potpuno smo bili zanemarili. Tako i tornjaka, jednu od najljepših i najatraktivnijih rasa pasa. I kada smo, konačno, odlučili tražiti međunarodno priznanje tornjaka, onda su nastali naši glavni problemi: čiji je tornjak? On je pas sa ovih područja i pripada svima koji žive ovdje. Po nekim zapisima tornjak više od hiljadu godina živi na ovim prostorima, u Rami… Ja sam ubijeđen i da su neke evropske rase nastale baš od tornjaka. Ramci i izvorni tornjaci vezani su nedjeljivom cjelinom, sličnog su i karaktera i ponašanja: mirni su, tihi, miroljubivi, poštuju druge, ali u svoje svetinje ne daju dirati. Ramska klima i ovdašnji uslovi života u potpunosti odgovaraju tornjaku pa zato ne čudi da je Rama i danas, po brojnosti i kvaliteti, najjača sa tornjacima. Zato sa ponosom i tvrdimo da je Rama kolijevka tornjaka – kaže za Naturu Online Stipo Jelić Štef.

Razgovarao Zoran M. Kos, novinar i kinološki sudija / Foto: Ivanka Radman i arhiv Stipo Jelić Štef

Vrijeme čitanja / Reading Time: 11 min

U srednjoj školi, 1986. godine, nabavio sam prvu ženku dobermana na izložbi pasa u Bačkoj Topoli, u Srbiji. Tada su mi roditelji, za nabavku te kuje, dali jednu cijelu platu. I to je bio prvi doberman u Brčkom. Sa njom sam postigao impozantne rezultate na eksterijernim kinološkim izložbama. Do odlaska u vojsku imao sam tri legla od te dobermanke, koja se zvala Aja, a od njenih prodatih štenaca nabavio sam još jednu ženku i mužijaka drugih krvnih linija. Kako sam sa svojim psima i dalje postizao lepe rezultate, u gradu su me prozvali Asim Doberman. Uporedo, nabavljam i stručnu kinološku literaturu, knjige, priručnike, brošure, časopise… Najdraža knjiga bila mi je “Dresura pasa” od N. A. Saharova iz koje sam mnogo naučio o psima, dresuri, uzgoju i njihovim bolestima – kazuje Asim Midžić, neposredno po završetku seminara “Pas je nepročitana knjiga”, nedavno održanom u Brčkom, a čiji je on bio i domaćin i organizator. Evo Asimove zanimljive životne priče…

Razgovarao Zoran M. Kos, novinar i kinološki sudija / Foto Z. M. Kos i arhiva Asima Midžića