Evo priče kako od vrlog stočarskog psa nasmijane samojedske lajke nasta i posta vučni, a i luksuzni pas - SAMOIEDSKAÏA SABAKA.Evo tople priče u ove zimotne i tugaljive dane o još toplijem psu.
BY ZORAN M.KOS,
ODGAJIVAČ SAMOJEDA I MEĐUNARODNI KINOLOŠKI SUDIJA
Ove nastupajuće 2021.godine biće 5 punih godina kako sam napisao:“Pred vama je prvi,nadam se ne i posljednji, Godišnjak Kinološkog saveza Republike Srpske, kojeg smo uradili u željida i na ovaj način obilježimo izuzetan jubilej Saveza- 20 godina postojanja i rada.”Prorok?(Proročanski?) Godišnjak na koga bi iveći i značajniji urednici a i udruženja i savezi bili ponosni, otišao je u zaborav.Oko kontinuitetu ovdje ne treba trošiti riječi…Ovdje i mnogo“ozbiljniji”radovi i događaji gube nit…
Posebna priča u Godišnjaku je podlistak, omaž autohtonoj rasi koja jeu vrlo velikom problemu. Nije normalno ali je za očekivati u društvu koje njeguje kulturu diskontinuiteta, a galimantija joj je imperativ.“Šarplaninac – juče, danas, sutra?” To je priča za koju su potrebna posebna izučavanja i sama je zasebe, baš isto kao i rasa o kojoj je riječ.Prepuštena sama sebi,stihiji….Nešto kao Andrićeva “Prokleta avlija”, priča u priči…nigdje kraja i uvijek prokleta, puna mržnje, sujete i ljubomore…Odgajivačima i savezima što baštine tu prekrasnu domaću pastirsku rasu pasa predlažem da provjere kako je Rusija stvarala samojeda (ovovremenog), za Rusiju izgubljenu rasu još od Crvenog oktobra pa do početka 90-tih godina prošlog vijeka.
Sedamdeset godina u Rusiji nije bilo samojeda. Nisu Rusi otišli do naroda Samojedi(Nenci i ostali…) koji su odgojili samojedsku lajke, već…Ili ćemo ostati upamćeni kao oni što izmišljaju “toplu vodu”? Kad se ohladi, maloje podgrijemo. Pitamo se zašto Rusi nisu otišli na veliki “izvor” u “beskonačni” Sjever,po “izvorne”samojede!!! Područja Samojeda (Nenca, Jamal-Nenca i bivših Dolgano Nenetskih autonomnih okruga) je reda veličine 1 025 960 km/2. Što je ekvivalent površina Francuske i Njemačke zajedno. Ali šta je to za “legendarnu” Rastelicu!
“Sutra”,”dođe”sutra prije godine(?) . Evo priče kako od vrlog stočarskog psa nasmijane samojedske lajke nasta i posta vučni, a i luksuzni pas – SAMOIEDSKAÏA SABAKA.Evo tople priče u ove zimotne i tugaljive dane o još toplijem psu. Da nasmalo ugrije, kao što samojedi u svojoj postojbini, Sjeveru vječno okovanom ledom,vjekovima griju“svog čovjeka”. Evo Samojeda da nas razveseli i odagna svojim “sami osmijehom”čemer i tjeskobu što je donese nesrećni kovid. Da nas oraspoloži kako to samo on zna.On to zna i umije: “Njihova priroda se bori i protiv zlobe u čovjeku, jer on je za samojedsku lajku čitav njen život.”*… Ponavljam svugdje da su samojedi sposobni za sve, osim za bijes prema dobroj osobi!
U sjećanju na Ernesta Kilbruna Skota (Ernest Kilburn-Scott, (1868-1941)**, tvorca prvog standard samojeda, ovog modernog-standardizovanog samojeda, što na omomogući da upoznamo ovu prekrasnu rasu čiji osmijeh već vijekovima tiho zbori:,,Nikada nemoj zaboraviti da smo mi stvoreni jedan za drugog!”…
Do novog”Sutra”, do novih čitanja, srećna Nova!
By Zoran M.KOS, odgajivač samojeda i međunarodni kinološki sudija
gambitrs@gmail.com
* O.Široki, B.Široki “Naši sjeverni psi”
**Tri mjeseca 1889. godine, gospodin i gospođa Kilburn-Scott (u rodbinskoj vezi sa istraživačem AntarktikaRobertom Scottom) živjeli su sa narodom Samojedi. Kada se Ernest Kilburn-Scott vratio u Englesku, poveoje sa sobom smeđe muško štene poimenu Sabarka, kojeg je spasio od sigurne smrti, kako bilježe hroničari, uobrednom ritualu. Kasnije je Kilburn-Scott iz Urala uvezao kujicu kremaste boje Whitey Petchora, a za njomMusti, snježnobijelog mužjaka iz Sibira. Dalje znamo.Donesena leđima Sabarku iz bijelog i nepreglednog prostrantva hladnog Sjevera gdje više od 5000 godina, kažugenetičari ovakav, kakvog ga poznajemo, I sada već 130 godina jezdi, kroz moderna vremena, da po cijeloj planeti.
Nadam se u neko bolje Sutra!
(PREDSLOVO za Revuju “Sutra” objavljeno decembra 2020.godine)
(THE DOG REPUBLIC,6.5.2021.)
